Psihologija pasa
PSIHOLOŠKI RAZVOJ ŠTENETA PO FAZAMA –
I. DIO (od prve do osme nedjelje života šteneta)
Od trenutka kada se rodi, a po tvrdnjama nekih znanstvenika čak i ranije, svaka životinja je izložena utjecaju okoline koja utječe na njeno ponašanje. Zato ćemo psihološkom razvoju štenadi posvetiti pažnju od samog njenog rođenja. Period fizičkog razvoja šteneta do odraslog psa odvija se neprekidno, a s njim isto tako i razvoj njegove psihe. Ipak, siguran proces razvoja psihe može biti povezan s određenim uzrastom i proces sazrijevanja životinje događa se u etapama. Zbog lakšeg razjašnjenja ovaj razvoj je podijeljen na slijedeće faze:
1. Prva razvojna faza – obuhvaća 1. i 2. tjedan života šteneta
2. Prelazna faza – obuhvaća 3. tjedan života
3. Faza formiranja karaktera – od 4. do 7. tjedna
4. Faza socijalizacije – od 8. do 12. tjedna
5. Faza uspostavljanja hijerarhijskog reda – od 13.-16. tjedna
6. Faza uspostavljanja reda u čoporu – od 5.-6. mjeseca
7. Faza puberteta – od 6. mjeseca do spolnog sazrijevanja psa
I. faza – faza novorođena
Obuhvaća prvi i drugi tjedan života šteneta tijekom kojeg se ono prvenstveno odmara. Ova faza je u stvari samo stanje produženog nošenja izvan tijela majke – novorođena faza. Ovo potkrepljuje i činjenica da štenad koja su nošena duže od 63 dana kraće prolaze kroz ovu prvu fazu. Pokreti koje štene izvodi se svode jedino na njihanje glave i puzanje u krug. Ove vrste kretanja mu osiguravaju da, ako se udalji od majke ili legla, može lako pronaći put do toplog tijela kuje. Štene vizualno privlači majčinu pažnju na sebe njihanjem glave naprijed-nazad. Kružni oblik kretanja šteneta štiti ga od prevelikog udaljavanja od legla; ono uvijek mora biti sposobno automatski naći put do njega.
Kuja vraća svoje potomstvo nazad u leglo noseći ga veoma pažljivo, hvatajući ga zubima za kožu na vratu. Štene također posjeduje instinktivan nagon za sisanjem. Gurajući prednjim šapama majčino vime, a zadnjim se odupirući o njih, ono stimulira protok mlijeka. Ove akcije šteneta služe kao masaža za kujino vime, što dovodi do boljeg lučenja mlijeka. Ovo “guranje šapama” za mlijeko uključuje ritmičke pokrete prednjim nogama, pa se iz ovog pokreta kasnije razvija pokret podizanja i davanja šape kao gesta podređenosti.
Izlučivanje mokraće i izmeta izazvani su majčinim lizanjem predjela oko anusa šteneta. Ako se leglo uzgaja umjetnim putem ovo mora biti uzeto u obzir. Važno je podržati prirodan način sisanja. Uslijed toga, tokom umjetnog dojenja, štenetu bi trebalo omogućiti ritmičke pokrete šapama – “odguravanje za mlijeko”, tako što ćemo mu pružiti zamotano deku ili platno, ili držati ruku naspram njega. Mala stimulacija analnog predjela pomaže izlučivanju mokraće i izmeta. Iako je čulo sluha još nerazvijeno (uši su još uvijek zatvorene) štenci glasno cvile kada osjećaju glad ili hladnoću, i na taj način šalju signale da bi privukli pažnju majke. Očni kapci su još uvijek zatvoreni. U fazi novorođena čulo mirisa je već razvijeno, ali ne u potpunosti. Miris kujinog vimena je prvo što na štene ostavlja jak utisak. Time se dakle objašnjava problem koji se sreće kod šteneta koje je bilo prirodno hranjeno, a zatim prešlo na umjetni način ishrane. Miris dude i bočice je potpuno različit od mirisa majčinog vimena. Problem nije povezan sa okusom umjetnog mlijeka, s obzirom da je osjetilo okusa tek neznatno razvijeno.
Prvi sati života štenaca su od najvećeg značaja za njihov razvoj. Bitno je koliko brzo će štene potražiti izvor majčinog mlijeka, koliko će uopće biti zainteresirano za to, i da li je uopće sposobno da pronađe sisu, uhvati je i počne da sisa. Neposredno nakon štenjenja biotonus šteneta se može procijeniti na osnovu tih karakteristika (pod biotonusom se u psihologiji podrazumijeva psihička živost jedinke, intenzitet i bujnost psihičkog života). Samo štenad sa dobrim biotonusom bi trebalo uzeti u obzir za kasniji uzgoj sa ciljem da se i sami dokažu u plodnosti i uzgojnim rezultatima. Različita težina štenadi po rođenju varira kod zdrave štenadi za nekoliko dana. Veoma teška štenad su često apatična i pokazuju malo živosti. Procjenjivanje i razmatranje biotonusa se pokazalo kao odlučujući faktor u poboljšanju uzgoja pasa. Bilo bi veoma interesantno to istražiti, ukoliko postoji veza između biotonusa i kasnijeg rada psa na tragu. Moglo bi se pretpostaviti da štenad koja brzo pronađu put do majčinog mlijeka također imaju i dobar nos, s obzirom da je pronalaženje povezano sa osjetilom mirisa.
Utjecaj okoline na kasnije ponašanje štenadi je još uvijek veoma mali, s obzirom da su oni isključivo pod majčinom brigom. Ako se tokom ove prve faze uradi elektroencefalogram (test pri kome se snimaju moždani valovi šteneta) može se zaključiti da ne postoje bitne razlike između stanja dok je štene u snu i dok je budno. Ovo je također slučaj i u slijedećoj Prelaznoj fazi.
Kako tokom prve faze štenad traže samo toplinu, masažu, hranu i san, zadatak uzgajivača je da vodi brigu da kuja bude opskrbljena svime što joj je potrebno za nesmetano podizanje legla. Brigom o kuji brinemo se i za štenad.
II. faza – prelazna faza
Odvija se tokom treće nedjelje života šteneta i u njoj počinje razvoj vida i sluha. Pošto se oči otvore (između 10. i 15. dana) postoji slaba vidna sposobnost koja se razvija iz dana u dan. čujne sposobnosti, međutim, nisu razvijene prije 21. dana, ali krajem ovog perioda štenad već mogu da razviju na buku, pokazujući strah. Tokom treće nedjelje života štenad će biti sposobna da ustane i hoda, a sada već mogu da uzimaju i kašastu hranu. Također, tokom ove faze, postoji bliska veza samo između šteneta i majke, a ne i između samih štenaca.
III. faza – formiranje karaktera
Faza obuhvaća period od 4. do 7. nedjelje šteneta i započinje onog trenutka kada ono postane sposobno da napusti leglo. Mozak šteneta se razvio i postao sposoban za učenje. ?tene je spremno za učenje i svi utisci koje doživi duboko se utiskuju u mozak. Nikada u životu štene neće biti toliko spremno da prima nadražaje kao sada. Na što se navikne u ovoj fazi kasnije će mu kroz cijeli život biti blisko, ali ono što ne upozna kasnije će mu biti neprijatno i teško prihvatljivo. Tokom ovog perioda štene se prilagođava prema majci, ali također i prema drugim pripadnicima iste vrste i uzrasta, npr. prema braći i sestrama iz legla. Po prvi put se svjesno sreće i sa čovjekom.
Uspostavljanje odnosa sa braćom i sestrama daje osnovu za organizaciju odraslih pasa u čoporu koja se dalje nastavlja, a također i u odnosu čovjek – pas. Stvara se osnova za kasnije dobro ili loše podnošenje drugih životinja. Tokom ovog perioda štenad su izuzetno osjetljiva i već su sposobna da primaju podražaje i formiraju uvjetne reflekse.
Procesi formiranja karaktera koji su pogrešni, ili čak izostanu, i dramatična iskustva koja se dogode tokom ovog perioda mogu imati duboke posljedice na osnovni odnos psa prema okolini kasnije u životu. Duzina trajanja ovog prilagođavanja predstavljena je u istraživanju o ponašanju Konrada Lorenza. Ona je opisana kao kratkotrajni proces učenja tokom “osjetljive” ili “kritične” faze, pri čemu proces prilagođavanja kasnije ne može da se ispravi. Kao primjer navode se mlade sive guske koje prate prvo živo biće koje ugledaju posto se izlegu. Obično je to majka, ali ako je čovjek one će se prilagoditi i pratiti njega. Iz različitih razloga ovo nije jasno i čvrsto definirano kod sisavaca kao što je kod ptica. Kod pasa također prilagođavanje se ne ogleda samo kroz vid, već i miris, a fizički, vizualni i slušni kontakt su neophodni. Najveća važnost se može pridati osjećaju mirisa i fizičkom kontaktu. Ovo je apsolutno neophodno pri odgajanju štenadi. Istraživanja kod pasa do danas su pokazala da je štencima u fazi prilagođavanja neophodan stalan kontakt sa ljudima da bi ih usvojili kao drugi tip svoje vrste. Samo viđanje čovjeka nije dovoljno. Prvi i osnovni kontakt bi trebali da budu fizički i preko čula mirisa. štenetu se mora pružiti mogućnost da onjuši i dodirne osobu sa ciljem da mu se prilagodi. Učestalost i duzina ovih kontakta odredit će koliko će biti velika sposobnost socijalizacije psa kasnije. Prema tome, na ovu crtu karaktera se može uticati preko odgovarajućeg kontakta sa štencima tokom faze prilagođavanja.
Ako štene sreće samo jednu osobu, na primjer uzgajivača, ono će kasnije biti stidljivo prema strancima. Sto vise osoba štene sretne tokom faze prilagođavanja doživjet će više fizičkih, vizualnih i mirisnih kontakata, a time će biti otvorenije prema ljudima kasnije u životu. Drugim riječima, tokom ove faze čovjek treba da posveti mnogo pažnje štenetu, tj. treba da se igra sa njim. Ovo bi uvijek trebalo da radi nekoliko ljudi, sa ciljem da se poveća socijalizacija koja će doprinijeti da prilagođavanje nepoznatoj okolini kasnije bude lakše. Obuka ove vrste je veoma uspješna i jednostavna do osmog tjedna života šteneta, kada se ono kreće ili puzi prema ljudima onog trenutka kada se pojave, na taj način pokazujući pozitivnu reakciju. U fazi razvoja poslije osmog tjedna treba obratiti pažnju na izbjegavanje ili bježanje šteneta od nepoznatih ljudi kada uđu u štenaru ili u sobu.
Dakle, zadatak uzgajivača je da štencima omogući što više kontakta sa ljudima – socijalizaciju sa čovjekom, ne samo sa uzgajivačem i njegovim pomoćnicima, već sa što više različitih osoba. Ne smijemo zaboraviti ni na djecu, jer često srećemo odrasle pse koji su apsolutno mirni i ne reagiraju na odrasle osobe, ali se panično plaše djece, bježe od njih ili ih izbjegavaju. Uzrok je u nedostatku upoznavanja sa djecom u ovoj fazi. Ona u ovoj fazi smiju i treba da se igraju sa štencima, da ih uzimaju iz legla, odvode na usamljeno mjesto i upoznaju sa novim stvarima, naravno, na odgovarajući način i ne predugo. Sve ćemo se manje baviti cjelokupnim leglom, a sve vise štenetom pojedinačno, i to tako da ga odvedemo na mjesto gdje ga neće ništa uznemirivati. Tražit ćemo od šteneta da nešto učini, ali bez ikakve prisile. Igračke treba često mijenjati, jer i one dovode do novih iskustava. Sa svakom igrom je povezano neko učenje. Sada se polažu osnove za kasniju suradnju sa čovjekom. Kroz igru pas će osjetiti sigurnost i radost u suradnji sa partnerom druge vrste, što će se mnogo mjeseci kasnije opisati kao volja i veselje za rad. Ipak treba paziti da sve bude prilagođeno stupnju razvoja šteneta i bez pretjerivanja. Evo i nekih uputstava, kako bi se što manje griješilo:
Sa pojedinim štenetom smiju se baviti samo osobe (odrasli i djeca) koje su primile uputstva od uzgajivača, a po potrebi i pod njegovim nadzorom.
Štene treba da se nalazi daleko od majke i braće, u okolini siromašnoj nadražajima koji bi mogli da mu odvrate pažnju od pojedinog čovjeka ili predmeta. Po mogućnosti treba ga voditi na razna “igrališta”.
Ove “sate obuke” ne treba održavati prije petog tjedna. Mogu se održavati dnevno, ali se dobri rezultati postižu i kod obuke dva puta tjedno.
Igra ne bi trebalo da traje duže od petnaest do trideset minuta, a nakon toga treba vratiti štene u leglo. Ne smije se primjenjivati nikakva sila. Odustat ćemo od svega što ne uspije da zainteresira i oraspoloži štene.
Treba paziti da predmeti koji se upotrebljavaju za igru sa štenetom ni u kom slučaju ne mogu da ga povrede. Trebalo bi ih često mijenjati i nastojati da osim vidnih i opipnih, izazovu i slušne nadražaje.
Ovakve “sate obuke” bi trebalo održavati sve do predaje šteneta novom vlasniku.
Naravno, svako tko drži veliki broj kuja za odgoj ne može posvetiti veliki dio svog vremena svakom štenetu ponaosob. Stoga štene zanemaruje prilagođavanje čovjeku. Sam po sebi, ovaj razlog je dovoljan da se ograniči broj kuja u uzgajivačnicama. Na osnovu već spomenutih činjenica, greška pri umanjenom kontaktu sa različitim osobama i odgoj nepovjerljivog psa mora se izbjeći. Spremnost psa da uspostavi kontakt je osnovni uvjet za kasniju obuku. Ukoliko je kontakt sa čovjekom kompletno ili djelomično izostavljen tokom ove faze, prilagođavanje prema čovjeku ne može biti ostvareno, ili je nepotpuno, i ponašanje takvih pasa prema ljudima je nepovjerljivo ili čak ne odobravajuće. Ovakvo ponašanje se dugo zadržava i teško se može promijeniti. Mora se shvatiti da veliki broj pasa za koje se kaže da su nepovjerljivi, ili panično ujedljivi, duguje svoje nenormalno ponašanje nedostatku kontakta sa ljudima u toku faze prilagođavanja. Nezavisno od nasljednog faktora psa, koji se nasljeđuje podjednako od oba roditelja, majka ima veliki utjecaj zahvaljujući stalnom kontaktu sa štenetom tokom prvih osam tjedana života, stoga njeno ponašanje utiče na osnovno ponašanje šteneta. Time se objašnjava zašto kuja više određuje prirodu svog potomstva nego mužjak.
Pravilo koje ne smijemo zaboraviti u ovoj fazi glasi: štene će naučiti bilo što ukoliko mu uzgajivač ne pruži priliku da nauči određene stvari. Mogle bi se, dakle, stvoriti nepoželjne navike i čvrsto usaditi. One se često ističu mnogo kasnije, u vidu neprijatnih teškoća kod držanja psa.
Pri testiranju štenadi elektroencefalogramom u ovoj fazi, prvi put se zapažaju razlike između budnog stanja i sna; tokom sedme nedjelje snimci su veoma slični onima kod odraslih pasa.
SOCIJALIZACIJA
Pod pojmom socijalizacije podrazumijevamo učenje pristupanju zajednici. Upravo početak faze socijalizacije – osma nedjelja života šteneta izgleda kao najbolji period za njegovo odvajanje od majke i brace i sestara iz legla, kao i za prilagođavanje domu novog vlasnika. Ovo prilagođavanje je podjednako važno kada čovjek i pas žive zajedno, a takođe i za obuku, posto se tokom tog vremena stvaraju osnove za kasniji unutrašnji život psa. Neki odgajivači smatraju da je bolje ako se štene preuzme sa dvanaest nego sa osam nedjelja. I jedno i drugo je prihvatljivo, ali treba obratiti pažnju na neke okolnosti da bi se izbjegle teškoce koje mogu nastati.
Ako štenad ostane u leglu do dvanaeste nedjelje života socijalizacija će se nastaviti uz majku, braću i sestre. U jedanaestoj nedjelji počinju borbe za položaj u leglu koje mogu biti jako pozitivne jer učvršćuju osječaj sigurnosti šteneta u ophođenju sa drugim psima. Štene ce navici da se ni u najvećoj gužvi, ni kod naoko najdivljeg međusobnog hvatanja neće ništa lose dogoditi. Ozljede sprečava prirodna kočnica ujedanja. Dakle, ne trebamo se plašiti da će zbog ovih borbi za položaj u čoporu pas kasnije naginjati tučnjavama. Naprotiv, kod kasnijih tuča na ovaj način socijaliziran pas neće ujedati iz straha. Ako štene ostane u leglu do dvanaeste nedjelje svakako treba da nastavimo sa vježbama kontaktiranja sa čovjekom, sve do predaje novom vlasniku. Tako ce se i u leglu najsnažnije štene navici na autoritet ljudskog partnera. Prisila se ne smije primjenjivati, ali određene granice se moraju dosljedno postaviti ako bi štene postalo bezobrazno. Za to bi se u slobodi postarali roditelji šteneta. Ako je odgajanje prepušteno kuji i mužjaku, mužjak ce preuzeti glavnu ulogu. On pokazuje štencima sta im je dozvoljeno a sta ne. Na ovaj način mladi pas ce upoznati autoritet i naučiti kako da ga poštuje. Štene uči kako da bude podređeno. Ovakva podređenost je praktično uslovljena svakodnevnom igrom psa sa štenetom. Te igre imaju značajnu ulogu za kasniji zajednički život psa u društvu. S tim u vezi, obuka šteneta od strane roditelja je daleko od antiautoritativne. Ljudsko preuzimanje ili zamjenjivanje uloge psa ili kuje u obuci šteneta treba da se odvija na sličan način. Isključivo “ljubavlju” pas ne može biti obučen kao sto bi to bio ponavljanim praktičnim primjerima od strane roditelja.
Ako preuzmemo štene u starosti od osam nedjelja moramo voditi računa da se cesto igra sa drugim psima i da vježba svoj nagon dominiranja. Sigurno je bolje preuzeti štene od osam nedjelja ako je u leglu ostalo samo sa majkom. Argument da se štene od osam nedjelja lakše veze za vlasnika je točan, ali je to mač sa dvije oštrice, jer nikad se ne zna da li ce budući vlasnik jednog dana psa morati dati ili na neko vrijeme ga napustiti. Tada bi za životinju bilo bolje da nije vezana samo za jednu osobu. Svaki boravak u leglu duzi od dvanaest nedjelja mogao bi loše djelovati na budućeg radnog psa. Nepodnošljivost i prevelika agresivnost samo su jedna od posljedica. Kod životinje koje čak mjesecima ostanu u uzgajivačnici može se sa sigurnošću računati na promjenu naravi i na to da će tokom cijelog života slabije surađivati sa čovjekom.
Neophodno je da se čovjek igra sa štenetom i kroz igru ga uči, kako bi ga preorijentirao na sebe. Stoga, kao pravilo, na početku ove faze sa štenetom bi se trebalo baviti i novi vlasnik bi trebao da preuzme ulogu oca-psa iz pseće zajednice. Štene ce biti uključeno u ljudsku porodicu i morat će da nauči da se ponaša u skladu sa njom. Ovo preorijentiranje se postiže bez smišljene obuke, oponašanjem psa u odgovarajućoj situaciji. Kada je ponašanje šteneta nepoželjno, umjesto ujeda majke za potiljak i vrat, štene ćemo uhvatiti za kožu na vratu i snažno protresti, a ako je moguće odignuti ga, a zatim spustiti. Često se može uočiti kako psi roditelji ujedaju štene za njušku; čovjek bi trebao jednom rukom čvrsto da drži štene za kožu na vratu, a drugom da ga uhvati za njušku, potisne na dole, kako bi štene osjetilo pritisak. Ova kazna, koja treba da bude malo bolna, mora biti praćena odlučnom komandom. Kasnije, sama komanda ce biti dovoljna da zaustavi neželjeno ponašanje šteneta. Ovo oponašanje psa ili kuje daje bolje rezultate od udaraca, koji cesto u odgoju rezultira pojavom stidljivosti i straha psa od ruku. Sve ovo rezultira dobro socijaliziranim psom koji se ponaša pozitivno među ljudima i spreman je za kasniju obuku. S obzirom da se od mladog psa očekuje da se kasnije ponaša odgovarajuće i prema drugim psima, ovo je period kada ga treba što više voditi među njih. Međutim, novi vlasnik obično drži štene izolirano u stanu ili dvorištu, gdje ono nema nikakav kontakt sa pripadnicima svoje vrste. Ova greška se obično pravi zbog brige da necijepljeno štene može biti inficirano preko drugih pasa. Velika je greška držati štene između osme i dvanaeste nedjelje ograničeno u četiri zida ili dvorištu, ili ga podizati u naručje kada mu priđe drugi pas.
O značaju igre između čovjeka i psa smo već govorili. U praksi to znači da se žudnja i želja za učenjem uspostavlja tokom ovog perioda. Zajednička igra tokom faze socijalizacije je okrenuta krajnje ka zadovoljstvu. Nagon za zajedničku suradnju (akciju) razvijen kod šteneta, sada se može sa velikom lakoćom fantastično iskoristiti na svaki mogući način i uspostaviti osnova za kasnije obavljanje radnih vježbi. Evo dva primjera koji to dokazuju. Tokom ovog perioda mladi pas dobrovoljno traži svog vlasnika jer osjeća pravu potrebu za kontaktom. Ako ga ne vidi koristit će njuh da bi ga pronašao, i osnova za rad na tragu može
biti postavljena na ovaj način. Drugo, svako normalno štene ce vratiti bačeni predmet jer želi da se igra sa svojim ‘vođom’. ovo se također može lako iskoristiti kao priprema za kasniji ozbiljan rad sa aportom.
Zajednička igra pruža još mogućnosti. Početak i kraj igre određuje “vođa čopora”, u ovom slučaju čovjek, član višeg nivoa. Dakle, čovjek određuje kada i koliko dugo ce trajati igra. Ako se ta odluka prepusti psu, kasnije može doći do poteškoća u vezi sa hijerarhijskim poretkom. Ovo je period kada se stepen ujedanja može dobro kontrolirati kroz zajedničke igre ‘borbe’. Psi koji pokazuju nadprosječnu sklonost ka ujedanju se također mogu kontrolirati u ovom dobu čvrstim stiskom, ako bi pokušao da ščepa ruku. Željene radnje postignute kroz igru se mogu lako pojačati pohvalama i nagradama, dok se neželjene aktivnosti obuzdavaju kaznama. Igra tokom faze socijalizacije s jedne strane ima funkciju učvršćivanja grupe, a s druge strane pas otkriva da u zajedničkim igrama vise uživa, i samim tim su efikasnije. Na kraju, igre omogućavaju da se steknu nova iskustva, korisna zajednicu čovjeka i psa. Navodna “slabost karaktera psa” je češća zbog greški u radu sa psom i zbog pogrešnih postupaka u obuci tokom ove faze. Postoji previše “uvjetovanja”. Međutim, od osnovnog značaja je dosljednost vođe, koju štenad stalno iskušavaju. Time je postavljena osnova za prihvaćanje psihološke prednosti višeg nivoa. Iznad svega je to dosljednost čovjeka, koja je najvažnija. Mladim životinjama događaji i iskustva u okviru njihovog okruženja imaju veoma važnu ulogu za kasnije osnovne stavove kao odraslih jedinki, a također i za formiranje karaktera. Sve ovo se može usporediti sa programiranjem kompjutera. Jedno specifično iskustvo u okviru “osjetljive” faze je nekada sasvim dovoljno da se utvrde, ne samo željene, već i neželjene karakteristike, kao sto je plašljivost ili agresivnost. Sistematično istraživanje okoline također zauzima mjesto u ovom periodu zahvaljujući istraživačkoj i radoznaloj prirodi šteneta. bitne osobine koje je životinja naslijedila mogu se pojačati intenzivnim vježbanjem, kao i kroz zanimljivu igru – napad i obranu i borbe oko plijena, između ostalog. Ako se usporede najizrazitije osobine psa srednjeg uzrasta sa osobinama njegovog vlasnika, veća sličnost se uočava kada je štene došlo kod vlasnika na početku faze socijalizacije, nego ako je došlo kasnije. Sličnosti ne postoje ako je u odnosu čovjek-pas pas taj koji je društveno superiorniji. Praksa na žalost pokazuje da je to cesta pojava.
Faza uspostavljanja hijerarhijskog poretka
(od 13 do 16 nedjelje života)
Ovaj je period poznat i kao rani adolescentski period. Tokom njega štene ponovo jace naginje dominiranju, sto vodi do ozbiljnih borbi za prevlast, ukoliko to ne potisnu ostali članovi njegove porodice. štene pokušava da zagospodari vlasnikom, pa je potrebno uspostaviti oštre zabrane. Da kasnije ne bi došlo do neželjenih poteškoća, štene sada mora da nauci ko je gospodar u kuci. Sada je posljednja mogućnost da se upotpune nedostaci u socijalizaciji intenzivnim bavljenjem štenetom, mada to ne uspijeva uvijek. Također je dokazano da ako se štene u ovom periodu ne izvodi pojedinačno i redovno, lišava se mogućnosti da izraste u dobrog radnog psa.
Svaka životinja koja živi u zajednici ima jasno definiran položaj u odnosu na druge. Hijerarhijska pozicija se uglavnom osvaja međusobnim borbama. Kada se jednom uspostavi taj odnos, manje je borbi, to znaci da će samo prijetnje biti dovoljne da se podređena životinja otjera. Životinja koja se nalazi na najvišoj
hijerarhijskoj ljestvici naziva se ALFA životinja, a ona koja je na najnižoj ljestvici OMEGA životinja. Borbe za uspostavljanje hijerarhijskog reda se uglavnom vode između životinja koje su istog uzrasta, pri čemu odrasli psi zauzimaju vise pozicije u startu. Ovo se odnosi i na vlasnika, naravno, ukoliko se pravilno ponašao tokom faze prilagođavanja i socijalizacije. Ipak, ako odrastao pas otkrije da se prema čovjeku može odnositi kao prema sestri i bratu, kao rivalu za socijalni položaj, onda ga neće prihvatiti kao roditelja. Primjer je kada ovo može dovesti do rivaliteta u borbi za hranu, pas će rezati na čovjeka koji se približi njegovoj posudi sa hranom dok on jede. Pas koji je u podređenom položaju obično ce prepustiti svoju hranu psu koji je na višoj hijerarhijskoj ljestvici.
Posesivnost se ogleda i prema drugim stvarima, kao sto su igračke i prostirke, i one se čuvaju kao da su neka vrsta plijena. Veoma cesto se suparništvo oko teritorije može uočiti i kada pas koji leži pored kauča počne da reci kada mu vlasnik uđe u sobu. Ako je socijalni položaj psa uvjetovan dvjema osobama u porodici on ce obično prihvatiti socijalni položaj osobe koja je na višoj ljestvici i branit će mjesto od drugih pripadnika zajednice sve dok ne dođe onaj koji je na najvišem položaju. Suparništvo između polova se također može pojaviti, kada ce pas pokazati ljubomoru prema jednom članu porodice, dok ce braniti drugog člana. To može otići toliko daleko da pas neće dozvoljavati iskazivanje nježnosti između supružnika. U šetnjama takav će pas raditi samo ono što mu se sviđa, vlasnik neće biti taj koji će voditi psa u šetnju, već će pas šetati vlasnika. Svakodnevna slika na našim ulicama! Na kraju, vlasniku ce jedino biti dozvoljeno da pomazi psa onda kada to psu odgovara, tj. podređenoj jedinki neće biti dozvoljen fizički kontakt sa nadređenom bez njenog pristanka.
Između 13. i 16. nedjelje života psa karakter je praktično još uvijek podložan vanjskim utjecajima. Kasnije, sve odlike ponašanja odjednom postaju strogo definirane i dalje podučavanje šteneta se može ostvariti jedino preko već stečenih osnova. Tokom ovog perioda karakter se pod svim utjecajima okoline prilagođava i uspostavlja se hijerarhijski poredak jednom zauvijek, ukoliko se to već nije desilo. Veoma cesto, zbog neznanja, vlasnik u tome ne uspijeva i psa ce “humanizirati”, tj. dozvoliti mu da uspostavi ravnopravan položaj sa članovima porodice. Obje greške mogu biti ozbiljna opasnost za čovjeka kasnije, i povrede nisu
rijetkost. Također je poznata stvar da se ovi problemi mogu sresti ako pas, nakon sto je napunio četiri mjeseca, ne napusti uzgajivačnicu koja je smještena na usamljenom mjestu, jer mu nije pružena prilika da stupi u kontakt sa nepoznatim ljudima i utjecajima okoline, kao sto je npr. saobraćajna buka. Ovo ce se pokazati točnim kada se pojave prve teškoće prilikom kućne obuke i pas ce dugo pokazivati nesigurnost, stidljivost i strah kada se nađe van doma.
Neželjeni nasljedni utjecaji, kao što je pretjerana agresivnost, sa pravilnom obukom se mogu lakše ispraviti između 6. i 16. nedjelje života. Ukoliko uzgajivač ili vlasnik psa to primjenjuje češće, biće manje uznemirenih pasa oko nas. Navedene činjenice pokazuju da je pogrešno veoma rasprostranjeno mišljenje da mladom psu treba dati vise slobode, ili da je suviše rano za obuku. Neophodno je obuci prići na pravi način, ona mora biti prilagođena uzrastu psa. Jednom utvrđene loše navike kasnije je teško ispraviti s obzirom da pas ne može da razume zašto su odjednom one nepoželjne. Željenim navikama je najbolje učiti ga kroz igru, a
kasnije ih koristiti tokom obuke.
Tokom ove faze, još poznate i kao drugi period mladosti, ili pubertet, odanost čopora prema vođi je razvijena. Vođa čopora ne mora obavezno da bude fizički nadmoćniji, ali mora psihološki. U ovom periodu poslušnost podređenih mora biti naročito pokazana u praksi. Većina pasa ne želi da se pokorava. Agresivnost, koja se možda pojavila u prethodnoj fazi i od strane vlasnika bila neželjena, odjednom izgleda da je savladana. Međutim, to je često prividno jer se ponašanje može ponovo promijeniti prilikom pojave spolnog sazrijevanja.
Kod životinja koje žive sa ljudima nije preporučljivo da samo jedna osoba preuzme ulogu vođe čopora i primjenjuje nadređenost. To bi trebalo da rade svi članovi porodice. U principu, cilj bi trebao da bude da u porodici pas bude omega jedinka.
Faza puberteta
Faza puberteta se završava naglim pojavljivanjem plodnosti psa; ona je blisko povezana sa funkcijom različitih endokrinih žlijezda koje proizvode hormone. Kod kuja se to dešava nešto brže nego kod mužjaka, obično sa pojavom prvog tjeranja. Kod mužjaka se kraj faze puberteta uočava po tome što počinje da obilježava i mokraćom markira svoju teritoriju. Tada u potpunosti sazrijeva i instinkt mužjaka za obranom i zaštitom, zahvaljujući spolnom nagonu da brani svoju teritoriju. Ovo je također doba kada mužjak još jednom pokušava da promjeni poredak dominacije i buni se protiv ostalih članova porodice. Dakle, pri kraju ove faze cesto je neophodno prema mladom psu biti veoma strog i neumoljiv, nanijeti mu fizičku bol kako bi shvatio da je čovjek taj koji je nadmoćniji.
******************************
Treba istaći da vrijeme pojavljivanja razvojnih faza nije strogo određeno, već je individualno za svakog psa, tj. kod nekih se javlja ranije, kod nekih kasnije. Faza puberteta je praćena zrelošću, ali dostizanjem seksualne zrelosti potpun razvoj psa još nije završen. Izvjesne nasljedne osobine nastavljaju da se razvijaju do treće godine života, kao sto je instinkt za napad i obranu.
Sa godinama pas ce postati manje živahan, instinkt za igru se smanjuje i životinja vise nije toliko poduzetna. Nova faza koja počinje u životu psa je starenje. Fizička snaga počinje da se smanjuje, čula psa ne funkcioniraju kao prije, a ponekad pas postaje tvrdoglav i ćudljiv. cesto ne odgovara na komande istom brzinom kao ranije. Ovo pokazuje da ponašanje nije podložno velikim promjenama samo u toku mladosti. Starenjem psa nastaju promjene, izumiru pojedine ćelije u organima, a sve se ovo mora uzeti u obzir ako se želimo baviti psima
